Format: 16,5×23,5
Broj stranica: 238
Uvez: meki
PRVI DIO Zašto djeca trebaju optimizam
1 Pismo obećanja
2 Od prvog koraka do prvog spoja
3 Izgradnja tima
DRUGI DIO U čemu su pogriješili baby-boomeri
4 Pokret za samopoštovanje
5 Epidemija depresije
TREĆI DIO Je li vaše dijete optimist ili pesimist?
6 Temelji optimizma
7 Mjerenje optimizma
8 Odakle potječe optimizam
ČETVRTI DIO Kako odgajati djecu da steknu optimizam i moć
9 Pennov program prevencije
10 Kako promijeniti djetetov automatski pesimizam
PRVI DIO Zašto djeca trebaju optimizam
1 Pismo obećanja
Bio sam hvatač bejzbol kluba Lake Luzerne Dogers, hvatač jadnoga talenta, hvatač pun divljenja za Dannyja i Teddyja. Danny je bio igrač na prvoj bazi, a Teddy, trenerov sin, lijevi branič. Njih dvojica su bili rođeni sportaši: pucali bi brze lopte (pravo malo čudo koordinacije oka i šake, koje ja nikada nisam uspio savladati), a stazama baze bi klizili poput gazela. Za desetogodišnjaka koji je udarao sa skromnim rezultatom 0,111, oni su bili otjelovljenje ljepote i ljeta i zdravlja. Uvečer, nerijetko bih utonuo u san sa slikom Dannyja, ispruženog poput koplja metar iznad zemlje dok hvata loptu u letu, ili Teddyja, dok udvostručuje rezultat bacivši se na bazu s loptom čvrsto u rukama.
U ranim jutarnjim satima jednoga prohladnog jutra u kolovozu, na sjeveru države New York, probudio me otac. “Danny je dobio dječju paralizu,” rekao mi je. Tjedan dana kasnije, obolio je i Teddy. Roditelji su me držali u kući, podalje od druge djece. Utakmice dječje bejzbol lige su obustavljene, prije kraja sezone. Kad sam sljedeći put sreo Dannyja, ruka kojom je bacao loptu se sasušila a lijevu nogu nije mogao micati. Teddyja nikada više nisam vidio. Umro je početkom jeseni.
Ali, sljedećeg ljeta, ljeta 1954. godine, tu je bilo Salkovo cjepivo. Sva djeca su cijepljena. Dječja bejzbol liga je nastavila s utakmicama. Lake Luzerne Dodgers prvu su izgubili od Hadley Giantsa. Strah zbog kojeg smo bili prikovani za kuću polako se istopio i društveni život se nastavio tamo gdje je stao. Epidemija je prošla. Nikada više netko koga sam poznavao nije obolio od dječje paralize.
EPIDEMIJA PESIMIZMA
Svojoj djeci ne želimo samo zdravo tijelo. Želimo da naša djeca prožive život ispunjen prijateljstvom i ljubavlju i visokim postignućima. Želimo da rado uče i spremno se suočavaju s izazovima. Želimo da nam budu zahvalni za ono što prime od nas, ali i da se ponose vlastitim uspjesima. Želimo da odrastu s vjerom u budućnost, da vole pustolovine, imaju osjećaj za pravdu i budu dovoljno hrabri postupati u skladu s njime. Želimo da budu sposobni oporaviti se od teškoća i neuspjeha koje odrastanje uvijek nosi sa sobom. A kada dođe vrijeme, želimo im da budu dobri roditelji. Najdublje se nadamo da će njihov život biti bolji od našeg, a najusrdnije se molimo da naša djeca naslijede sve naše najbolje osobine i što manje naših slabosti.
Pesimizam sve brže postaje tipično stanovište s kojega naša djeca promatraju svijet. Vaš najvažniji zadatak kao roditelja jest spriječiti svoju djecu da usvoje to trenutno pomodno gledište, a misija ove knjige je podučiti vas kako odgojiti svoju djecu tako da uživaju u životu ispunjenom optimizmom.
Zašto biste željeli da vam djeca budu optimisti? Možda mislite da je pesimizam samo poza, mentalna odora koju možete svlačiti po volji. Kad bi pesimizam bio naprosto trik kojim se služite kad želite ispasti pametni na koktel-zabavama, ili kad bi vam kisela poza bila samo zaštita od razočaranja, ja ne bih napisao ovu knjigu. Međutim, pesimizam je duboko ukorijenjena navika uma, i ima dalekosežne i razorne posljedice: depresivno raspoloženje, rezignaciju, nepostizanje realno mogućih uspjeha, pa čak i neočekivano pobolijevanje. Pesimizma se ne možemo otresti tijekom prirodnih uspona i padova u životu. Naprotiv, on ojača sa svakom teškoćom, i ubrzo postaje samom sebi svrha. Amerika je usred epidemije pesimizma i upravo ispašta njegovu najozbiljniju posljedicu, depresiju.
2 Od prvog koraka do prvog spoja
Prve dvije godine života označavaju izranjanje iz bespomoćnosti. Novorođenče je gotovo potpuno bespomoćno, stvorenje na milosti refleksa. Kada plače, mama dođe. Ali, ono ne kontrolira mamin dolazak. Njegov plač je refleksna reakcija na bol ili neugodu; ono nema izbora hoće li zaplakati ili ne. Da bi izronilo iz bespomoćnosti i razvilo načine kojima će osobno kontrolirati i ovladati svojom okolinom, ono mora razviti voljne reakcije koje će dovesti do željenih posljedica. Jedini mišići koje novorođenče ima pod voljnom kontrolom su oni koje koristi za sisanje i pokrete očiju. Tijekom
Recenzije
Još nema recenzija.